Citati.

Amila Alić, moje ime i prezime. Po zanimanju sam vječiti sanjar. Prva i nezamjenjiva ljubav mi je pisanje. A najveća želja- pronaći mjesto u srcima svih onih koji oživljavaju moje misli čitanjem. I tamo se zadržati, zauvijek.

Citati.
<< 08/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


:)

..
"Nikada sebi ne dozvolite taj luksuz da se zbog prolaznih ljudi udaljite od onih pravih."

...
"Zaboli kad shvatiš da će ti nekada biti daleko nešto što ti je sada blizu. Zaboli kada shvatiš da će ti ljudi koje najbolje poznaješ biti stranci."

....
"Tamo negdje postoji tvoj neko zbog kojeg nikome, sada ovdje, ne trebaš dopustiti da ti umjesto osmijeha poklanja suze."

.....
"Imam tu neku manu ili vrlinu da praštam, velike greške, često, ljudima koji ne zaslužuju i koje će ponoviti, prvom prilikom."

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
377989

Powered by Blogger.ba

27.08.2015.

Stanica prve ljubavi

Sjedila sam i gledala kroz prozor. Nizale su se stanice, a onda je na red došla i tvoja. Autobus se zaustavio. Nije bilo nikoga. Zapravo, bilo je par putnika, ali nije bilo nikog mog. Nikog da mi uljepša dan svojim postojanjem. 


Laralara

Obrazi su mi odavno postali otporni na suze, ali ove su se slijevale niz srce i potapale dušu. Gurale je u ponor. Zamaglile sve izlaze. I nisam vidjela ništa. Ništa osim uspomena.


you were once wild here, don't let them tame you | via Tumblr

Ne znam šta me više zaboljelo, pomisao da si daleko ili da te možda nikada više neću vidjeti. Možda pak i ona da nisi pripadao meni, a da si bio moj više nego ičiji. Više nego što ćeš biti ičiji, ikada.

Nije to bila ljubav za koju bih umrla, ali je bila ljubav za koju bih živjela, zbog koje bih se hvatala za posljednju slamku. 

Zaljubiti se. Nepromišljeno, naivno, djetinje, a najjače, bez ikakve barijere. Zato je neusporedivo. Zato je lijepo. Zato i traje.


quotes

Pisala sam ti pjesme, ali ti si uporno bježao iz njih. Možda sam trebala presaviti papir, staviti ga u novčanik i nositi sa sobom. Možda bi tad uvijek bio pored mene, a niko ne bi uspio ni približno procijeniti toliko bogatstvo. Volio bi me, svakom strofom, svakim stihom.

Znala bih kakav je osjećaj kada me držiš za ruku dok šetamo ili sjedimo na travi u parku. A ti bi sigurno znao da me zagrliš tako da osjećaj ne izblijedi ni godinama poslije.

Snovi su se pretvorili u pepeo. MI smo postali MOŽDA.

MOŽDA koje će doći ili MOŽDA koje neće imati priliku ugledati nebo boje tvojih očiju. MOŽDA koje će biti so na ranu ili MOŽDA koje će crtati osmijeh kao najljepši podsjetnik na mladost. MOŽDA na koje će podsjećati septembar.


maybe

Mi smo postali MOŽDA, a možda i nismo.


Untitled

Možda samo trebamo čekati na istoj stanici. Života. I pružiti NAM priliku. Dostojnu ove ljubavi.

Amila Alić